Teški metali
Teški metali kao živa, olovo, arsen, aluminij, bakar, nikal, mangan, kadmij, krom, molibden i drugi su potrebni organizmu kao elementi u tragovima, ali njihova povećana koncentracija u organizmu je nepoželjna i opasna. Akumulacija ovih toksina u masnim stanicama, kostima, žlijezdama s unutrašnjim lučenjem, mozgu, dlakama ili u centralnom nervnom sustavu, učestalo rezultira štetnim zdravstvenim posljedicama, a nerijetko teškim bolestima. Svjetska zdravstvena organizacija je izradila opsežne studije koje su razmatrale i ukazale na opasne efekte teških metala na zdravlje ljudi.
Živa je poznata kao teški kancerogeni metalni toksin koji izrazito oštećuje funkciju imunološkog sustava i stvara blokade u autonomnom nervnom sustavu. Suvremeni čovjek je izložen brojnim izvorima žive: elektrane i peći za spaljivanje smeća šalju u zrak mnogo žive; ribe u moru jezerima imaju povećani nivo žive; godinama su sve vakcine sadržavale živu, a mnoge je još sadrže. Usput, jedna studija pokazuje da svaka vakcina protiv gripe za 10% povećava rizik oboljenja od Alzheimera, jer te vakcine sadrže živu. Utvrđeno je također da je živin amalgam, kojeg sadrže zubne plombe, opasni kancerogeni izvor, jer se živine pare konstantno otpuštaju iz amalgamskih plombi, a onda se inhaliraju ili gutaju. U tijelu se konvertiraju u organsku formu poznatu pod nazivom živin metil. Živin metil može prijeći prirodne moždane barijere, što se dovodi u vezu s Alzheimerom, multiplom sklerozom, amyotrophic lateralnom sklerozom i autizmom. Ove visoko reaktivne supstance uzrokuju oštećenje arterija i ganglija. Američki znanstvenici su izvršili testiranja osoba koje su imale infekciju kandide i pokazalo se da je preko 80% testiranih osoba također imalo povećan nivo žive u tijelu.
Ljudi često ne znaju da su sustavno izloženi toksikaciji. Brojne kategorije industrijskih i poljoprivrednih radnika su za vrijeme rada izloženi različitim toksičnim kemikalijama, plinovima i supstancama. Tako je npr izloženost arsenu vrlo opasna za radnike u rafinerijama. Kod suvremenog uzgoja brojnih poljoprivrednih kultura, voća i povrća, danas se nažalost sve više koriste brojni herbicidi, pesticidi, insekticidi i druge supstance visoke toksičnosti. Opasni su i razni sprejevi za štavljenje kože, što rezultira visokim rizikom raka pluća i kože tih radnika.
Formaldehid je kancerogena kemikalija s kojom su mnogi ljudi u stalnom kontaktu: proizvođači namještaja, bolničko i laboratorijsko osoblje, novi automobili mirišu na formaldehid (što mnoge ljude asocira na luksuz, a miris zapravo dolazi iz tvornica sjedala i tepiha).
Kancerogeni su također benzol, pare dizela, boja za kosu, sintetička vlakna, materijal za bojanje i drugi. Dulja izloženost njihovom utjecaju povezana je s povećanom stopom različitih karcinoma. Procjenjuje se da poslovi koji su u vezi s izloženosti karcinomu, uzrokuju 12% od ukupnog broja karcinoma.
Visoku korelaciju s porastom mortaliteta zbog raka dojke pokazuje izloženost kemikalijama iz okoliša i u blizini deponija toksina. Postoji cijeli niz kemikalija iz okoliša koje imaju sposobnost imitiranja estrogena u ljudskom tijelu, a za koje se vjeruje da su uzročnici karcinoma dojke.
U većini suvremenih država sve je prisutnija tendencija da se zagađuje pitka voda brojnim zagađivačima, uključujući teške metale poput olova, te virusnim mikroorganizmima, fluoridima, kloridima i industrijskim otpadom. Istraživanja pokazuju da izloženost zagađenoj vodi povećava rizik razvoja karcinoma i drugih štetnih posljedica po zdravlje.
Rizik karcinoma predstavlja boravak u blizini elektrana, jer radioaktivni plinovi koje ispuštaju nuklearne elektrane kontaminiraju vodu i tlo, a to onda ima lančane posljedice na prehrambeni lanac, pa na zdravlje, što povećava rizik raka.
Poznato je da se opasni kancerogeni toksin DU – uran koristi u suvremenom ratnom naoružanju, te da je njegovim radioaktivnim zračenjem i radioaktivnim česticama kontaminirano ne samo ratno, nego i znatno šire područje. To objašnjava tragične podatke da su za vrijeme rata liječnici iz Bosne izvještavali o učestalim pojavama po čak tri paralelna maligna oboljenja na istom organizmu, što medicina do tada nije zabilježila. Slično je s epidemijom karcinoma kod djece u Iraku, ali i u Afganistanu i u drugim ratnim područjima. Kod svih oboljelih su pronađene značajne količine DU-urana.
Kako se suočiti sa svim ovim toksinima koji se udišu iz zraka, uzimaju putem hrane i vode, koji se nalaze u okolišu, na radnom mjestu, kako spriječiti njihove negativne posljedice? Što se može učiniti da se živi zdravo, bez straha od nevidljivih otrova koji kruže naokolo?